Glas Srpske 21.03.2005.

Juče sahranjeno četvoro mještana Berega kod Sokoca

Više od 2.000 mještana, rodbine i prijatelja došlo je na posljednji ispraćaj. Vojislav Planinčić je bio najbolji domaćin u Beregu. Ne mogu da vjerujem da se sve ovo dogodilo, kaže Radan Samardžija

Selo Bereg juče se oprostilo od Milje Batinić, Borke, Stojke i Delivoja Božić, koje je u petak ubio Vojislav Planičnić.
Više od 2.000 mještana, rodbine i prijatelja došlo je na mjesno groblje, gdje su sahranjene četiri nevine žrtve čovjeka, koji je iz samo njemu poznatih razloga pištoljem sijao smrt. Selo Bereg, podno brda Peklenik, na zapadnim obroncima planine Devetak od petka je zavijeno je u crno.  Na svakom koraku suze, tuga i nevjerica. Svi se pitaju zašto je  Vojislav Planičić pištoljem ubio komšije Borku Božić (68), Milju Batinić (72) i supružnike Delivoja i Stojku Božić, koji su oboje bili prevalili sedamdesetu godinu.
Očevidaca zločina nije bilo. Delivoje Božić ubijen je na seoskom putu.
Vozio je svoja zaprežna kola i, po svemu sudeći, počeo da bježi, ali ga je metak stigao nekoliko metara od kola. I jedan od konja je ranjen. Sumnjam da će preživjeti, priča policajac, koji je obezbjeđivao prostor gdje je nađeno beživotno tijelo Delivoja Božića.
U kući pokojne Milje Batinić čuli su se samo jecaji i plač.
Ušao sam u kuću, odmah poslije kriminalističkog inspektora Željka Maričića i našao beživotno tijelo majke. Ležala je blizu praga koji dijeli hodnik i jednu od soba. Bila je pogođena sa dva metka priča Velemir Batinić, jedan od trojice Miljinih sinova. Na vijest o ubistvu nesrećne žene okupila se rodbina iz Sokoca, Rogatice... Niko nije nikad ni pomislio da bi se tako nešto moglo dogoditi.

Živjeli smo kao prave komšije, kao jedna kuća. Nikada nikakvih nesporazuma nije bilo. Nikada mi se nije desilo da prođem pored Vojislavove kuće, a da me on nije pozvao da svratim kaže Velemir.
U razgovor sa suzama u očima uključuje se Miljina kćerka Vela Kojić.
Vojislavova supruga Stajka je tetka mog pokojnog muža. Majka mi je pričala da joj se Vojislav u posljednje vrijeme žalio da je bolestan i da pomišlja na samoubistvo. Ona je pokušavala da ga ohrabri i utješi kroz suze priča Vela.
U ovom selu se lijepo komšijski živjelo. Vojislav Planinčić je bio najbolji domaćin u Beregu. Ne mogu da vjerujem da se sve ovo dogodilo, pa oni su svi tako dobro živjeli i pazili se, pomagali jedni drugima. Šta se dogodilo u njegovoj glavi. Nevjerovatno govori starina Radan Samardžija, koji je stigao iz susjednih Kalimanića.Niko ne može da dođe sebi šta je to Vojislav Planičić uradio.
Jedan policajac mi je rekao da je Vojislav priznao da je ovo što je počinio tri dana planirao dodaje Radanov komšija Obrad Arbinja.
Ubijena Milja Batinić je imala 72 godine. Bez supruga Sofrena je ostala 1971. godine. Othranila je sedmoro djece i stoički  podnosila sve nevolje gorštačkog života. Nedavno je podigla zajednički nadgrobni spomenik 2001. godine tragično stradalom sinu Desimiru i sebi.
U kući stradalih Delivoja i Stojke Božić do dolaska kćerke Nade iz Nove Pazove nije bilo nikoga. I oni su prošlog novembra doživjeli poročnu tragediju sahranili su sina Zorana.
Rodbina i komšije se skupile u kuću ubijene Borke Božić (67). Po zidovima tragovi metaka. Nesrećna žena je imala pet rana na leđima od kuršuma koje je ispalio  Vojislav Planinčić.
Nedavno sam skidao snijeg sa njegove kuće, jer on nije mogao da to uradi. Ko bi mogao da pomisli da će ovo da se dogodi priča sin pokojne Borke Željko Božić.
Braća pokojne Borke Momir i Radomir Erić su u nevjerici, zaprepašteni onim što se dogodilo u Beregu.
Pa, ljudi, to je nemoguće. Vojislav je decenijama svake godine za Svetog Jovana u ovoj kući lomio slavski kolač izražava svoju nevjericu Radomir Erić.
Mještani nekoliko sela su ogorčeni na ono šta je uradio nesrećni Vojislav Planinčić.
Njemu će biti suđeno po zakonu, ali niko od nas ne smije da se ljuti na ostale članove njegove porodice sa kojima smo od pamtivijeka živjeli dobro i tako treba da ostane rekao Velemir Batinić.
Treba reći i to da su članovi porodice Vojislava Planičića prisustvovali sahrani.

E. G. S

Nezavisne novine 19.03.2005.

Policija uhapsila Vojislava Planinčića

Vojislav Planinčić (71) uhapšen je juče oko 12 sati zbog četvorostrukog ubistva počinjenog juče ujutro u mjestu Bereg u opštini Sokolac, saopšteno je iz Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo

Policija Planinčića tereti da je u selu Bereg iz pištolja ubio Milju Batinić, supružnike Delivoja i Stojku Božić, te Borku Božić.

Vojislav je, kažu seljani, oko 9.30 sati krenuo iz svoje kuće kroz selo. Oslanjajući se o štap ušao je u kuće Batinića i Božića u kojima je pucajući iz pištolja usmrtio Milju Batinić, Stojku i Borku Božić. Mještani tvrde da je Vojislav Planinčić na Delivoja Božića pucao dok je bio u štali na konju. Kažu da je odmah ubio Delivoja, dok je konja ranio.

Nakon počinjenih ubistava, Vojislav Planinčić, tvrde njegove komšije, prepješačio je oko 700 metara do svoje kuće. Ušavši u kuću ženi je ispričao šta je uradio. Nakon toga je sačekao policiju koja je u selo Bereg došla tek oko 12 sati. Zbog straha od odmazde u vrijeme boravka ekipe "Nezavisnih" u selu Bereg, Voislavljevu suprugu juče poslijepodne čuvala je policija. Kroz cijelo selo, u kojem žive uglavnom starci, čula se kuknjava i plač.

Velimir Batinić, sin ubijene Milje Batinić, bio je šokiran.

"Ne mogu doći sebi, znam komšiju Planinčića. Uvijek je bio prvi tu da pomogne kad god je kome šta trebalo, da pomogne u selu. Nije niko sumnjao na njega da je bolestan ili poremećen. Ni u snu ne bih pomislio da će se ovo desiti. Kad bih i pomišljao, zadnji bi bio Vojislav da na njega pomislim. Još nisam svjestan da se sve ovo desilo", rekao je Velimir.

Mještani Berega, sve do dolaska policije nisu znali da je četvoro komšija ubijeno, jer su kuće raštrkane.

Uviđaj je počeo tek juče u 16 sati, a vodi ga tužilac iz Rogatice Anica Vukadin.

D. Muminović

Glas Srpske 14.03.2005.

Šta će biti sa stanarima bivšeg Prihvatnog centra na Majdanima

U svakom slučaju, jedan broj stanara koji su preživjeli brojne nedaće u ratnom vihoru i izbjegličkom životu, a sada su u poznim godinama ostali bez igdje ikoga, zadesiće nove nevolje

Uskoro će biti poznato ko će upravljati izbjegličkim naseljem na Majdanima kod Sokoca - republičko Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica ili opština Sokolac.
Ovo naselje imalo je status prihvatnog centra prije nego što su ti centri raspušteni, a sada služi kao alternativni smještaj za izbjeglice. Međutim, i poslije donošenja odluke o tome pod čijim će patronatom biti ovo naselje, ostaće neke dileme i nepoznanice.
Ovdje je, naime, smješteno 113 lica, od kojih su 24 starija od 65 godina, a 15 ih je iz kategorije takozvanih socijalnih slučajeva.

- Radi se o starim i bolesnim ljudima, koji su ostali sami, bez bližih srodnika, i koji vjerovatno do kraja marta, kada ističe rok za registraciju izbjeglica, neće regulisati svoj izbjeglički status.
- Faktički, oni nemaju gdje da se vrate, a i kada bi imali, ne mogu da žive sami - kaže bivši upravnik Prihvatnog centra Majdani Radomir Parlić koji i sada vodi brigu o ovom naselju.
Na nedavno održanom sastanku sa rukovodstvom opštine Sokolac, republički ministar za izbjeglice i raseljena lica Jasmin Samardžić rekao je da će ovo naselje, ukoliko ministarstvo ubuduće bude njime gazdovalo, morati da napuste lica koja ne ispunjavaju uslove za alternativni smještaj.
- Mi ćemo u tom slučaju preuzeti obavezu plaćanja održavanja objekata, a korisnici će plaćati komunalne usluge - precizirao je Samardžić.
Ukoliko upravljanje naseljem na Majdanima ostane u nadležnosti opštine, napustiće ga korisnici alternativnog smještaja koji imaju rješenja republičkog Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica.
U svakom slučaju, postaviće se pitanje rješavanja sudbine jednog broja stanara naselja na Majdanima, koji su preživjeli brojne nedaće u ratnom vihoru i izbjegličkom životu, a sada su, u poznim godinama života, ostali bez igdje ikoga.
Upravo takvu sudbinu doživio je osamdesetšestogodišnji Mićo Čančar. Bio je nekada ugledni domaćin i živio na Nišićima, u opštini Ilijaš. Poslije Dejtonskog sporazuma, kao izbjeglica, stigao je u selo Vrbarje u opštini Sokolac. Tu je živio sa suprugom u bošnjačkoj kući, a poslije deložacije stigao je u izbjeglički kamp na Majdanima. Supruga mu je umrla još dok su bili u Vrbarju.
- Na Nišićima nemam nikoga od bliže rodbine s kim bih mogao da živim, a sam ne mogu - veli Mićo.

Slična je sudbina i sedamdesetšestogodišnjeg Milana Damjanovića, koji je, takođe, prije rata živio na Nišićima.
- Nemam kud odavde. Sam sam i bolestan. Pola svoje invalidske penzije dajem za lijekove. Već deset godina živim u kampu na Majdanima - kaže Milan.
Izbjegličko kamp-naselje na Majdanima izgrađeno je 1994. godine sredstvima "Švedskog komiteta spasa", organizacije koja je djelovala pri vladi Švedske. Mnogo je izbjeglica prošlo kroz ovo naselje prije nego što je izgrađeno drugo, takođe izbjegličko naselje Brezjak kod Sokoca sa 49 stanova, koje danas služi za potrebe alternativnog smještaja.
Ali, i posije toga, kako je već napomenuto, na Majdanima živi 113 ljudi.
Ovo naselje, čiji je status još neriješen, ima 38 stambenih jedinica, sa pomoćnim objektima - upravom, kuhinjom i zgradom za ambulantu.  

B. GAJEVIĆ

Glas Srpske 04.03.2005.

Neslavan kraj bivšeg šampiona Srpske

Ženski rukometni klub Rogatica više ne postoji. Nekadašnji šampion i osvajač Kupa Republike Srpske prestao je sa radom . Na sjednici Predsjedništva sportskog društva Mladost, u okviru kojeg je egzistirala Rogatica, zaključeno je da ovo društvo više ne može da pomaže Rogatičankama.

- Mi smo još ranije raspravljali o statusu ŽRK Rogatica i tada je donesena odluka da Sportsko društvo jednostavno ne može podržavati politiku i (ne)rad takvog kluba. Iako su na vrijeme bili obaviješteni, nisu nam dostavili ni finansijski, a ni plan rada. Poznato je i da predsjedništvo rukometašica ne funkcioniše. One uopšte nisu trenirale, sastajale su se, samo, pred početak utakmice. Rogaticu sačinjavaju uglavnom igračice sa strane, što zahtijeva dodatne troškove. U ovakvim teškim vremenima jednostavno nije bilo ni smisla finansirati tako neozbiljan rad. Zato je naša odluka razumljiva i jasna. I donesena je jednoglasno - riječi su predsjednika Sportskog društva Mladost Tome Puhalca. 

 Predsjednik ŽRK Rogatica Novo Kosorić potajno se nadao podršci Sportskog društva, ali...
- Preduzeo sam sve što je bilo u mojoj moći, borio sam se koliko sam mogao, ali izgleda da to nije bilo dovoljno. I sponzori su nam okrenuli leđa. Ženski rukometni klub Rogatica je ugašen, žalosno ali istinito - naglasio je Novo Kosorić.

S. V.

Glas Srpske 02.03.2005.

Prihvatni centar na Majdanima

Ukoliko Ministarstvo za izbjeglice preuzme upravljanje objektima moraće plaćati njihovo održavanje, a stanari komunalne usluge. Odluka do 15. marta

Do 15. marta znaće se da li će objektima bivšeg prihvatnog centra na Majdanima kod Sokoca upravljati opština ili Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica.
To je osnovni zaključak jučerašnjeg sastanka republičkog ministra za izbjeglice i raseljena lica Jasmina Samardžića sa načelnikom sokolačke opštine Draganom Cvijetićem i zamjenikom načelnika Snježanom Božić.
- Riječ je objektima izgrađenim 1994. godine, koji su služili kao prihvatni centar za izbjeglice, a sada je to, u stvari, alternativni smještaj. U dogovorenom roku odlučićemo da li će opština preuzeti upravljanje ovim izbjegličkim naseljem i o tome ćemo obavijestiti ministra Samardžića -  rekao je poslije sastanka načelnik Dragan Cvijetić.
On je dodao da će, prema dogovoru, dosadašnje troškove za električnu energiju i vodu izmiriti Ministarstvo.
Prema riječima ministra Jasmina Samardžića, biće prinudno iseljen jedan broj izbjeglica na Majdanima.
- Ukoliko ovo naselje bude u nadležnosti Ministarstva, moraće ga napustiti svi oni koji ne ispunjavaju uslove za alternativni smještaj. Mi ćemo u tom  slučaju preuzeti obavezu finansiranja održavanja objekata, a korisnici će plaćati komunalne usluge - rekao je ministar Samardžić.
Ukoliko, ističe, upravljanje objektom ostane u nadležnosti opštine, u idućih tridesetak dana biće prinudno iseljeni korisnici alternativnog smještaja koji imaju rješenja Ministarstva za izbjegla i raseljena lica.
Jedan od povoda za jučerašnji sastanak je isključenje struje u ovom izbjegličkom kampu. Struja je, zbog duga Elektrodistribuciji, isključena 22. februara.
- Dogovorili smo se da Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica izmiri dug za struju za prethodnu godinu, kao i za druge komunalne usluge, a ubuduće će korisnici sami snositi te troškove - istakao je Jasmin Samardžić.
U izbjegličkom kampu Majdani trenutno boravi 38 porodica sa 113 članova. Među njima je 24 starijih od 65 godina.
Na sastanku u Sokocu bilo je riječi i o naselju Brezjak, izgrađenom za potrebe alternativnog smještaja, sa 49 stanova koje su zajednički gradili Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica i opština Sokolac.
U skladu sa uloženim sredstvima, Ministarstvo je vlasnik 36, a opština 13 stanova u ovom naselju.

B. GAJEVIĆ

Glas Srpske 02.03.2005.

U preduzeću "Šamot RS"

Hala za proizvodnju betonske galanterije u preduzeću "Šamot RS" u Sokocu potpuno je uništena, pošto se pod teretom snijega srušio krov i popucali zidovi.

- Oštećena su i dva kamiona i jedan viljuškar, kao i prese za betonsku galanteriju. Nastala je velika šteta - kazao je rukovodilac Distributivnog centra u ovom preduzeću Lazo Simić.

B.Gajević