|
Nezavisne novine 29.09.2004.
Milovan Bjelica
SFOR me nije pitao o Karadžiću
|
SFOR je u ponedjeljak navečer pustio iz pritvora bivšeg
predsjednika Skupštine grada Srpsko Sarajevo Milovana - Cicka Bjelicu, potvrdio
je juče Mark Houp, glasnogovornik SFOR-a
"U ponedjeljak je okončan pritvor za Milovana
Bjelicu", kazao je Houp.
Bjelica je, po drugi put, pritvoren 31. augusta ove godine.
Prije nekoliko mjeseci na SFOR-ovoj sigurnoj lokaciji proveo je oko mjesec dana.
"SFOR-ovi istražitelji su me pitali da li sam kontaktirao
sa optuženim za ratne zločine, njihovim porodicama i imam li bilo kakve veze s
ovim osobama. Kazao sam im ono što svi već jako dobro znaju, a to je da nemam
nikakve veze s optuženim za ratne zločine. Nisu me pitali o Radovanu Karadžiću",
kaže Bjelica.
Dodaje kako su istražitelji tokom 28 dana koliko je proveo u
pritvoru uglavnom postavljali ista pitanja. Priznali su mu kako su njihovi
izvori od kojih su dobili informacije o njegovim vezama s Karadžićem loši.
"Uvjerili su se da ništa ne znam", istakao je
Bjelica.
Milovan - Cicko Bjelica bio je u ratnom periodu šef Kabineta
Radovana Karadžića, tadašnjeg predsjednika RS optuženog za ratne zločine.
Bjelica, visoki funkcioner SDS-a, odlukom visokog predstavnika za BiH smijenjen
je s funkcije predsjednika Skupštine grada Srpsko Sarajevo i zabranjene su mu
sve javne funkcije. Stavljen je i na crnu listu EU zbog sumnje da pomaže optuženim
za ratne zločine.
M.Č.
Euroblic 28.09.2004.
Fudbalski savez Republike Srpske
Bodovi Ljubiću za zelenim stolom
|
BANJALUKA - Komesar za takmičenje Prve lige RS Savo Popović registrovao je
prekinutu utakmicu šestog kola između Glasinca i Ljubića na Sokocu službenim
rezultatom 3:0 u korist gostujuće ekipe. U finišu prvog poluvremena jedan
navijač Glasinca fizički je napao glavnog sudiju Marića nakon što je pri
rezultatu 2:1 za Ljubić dosudio penal za goste. Nadležni u FS RS su pregledali
snimak utakmice i ustanovili da je odluka Marića bila opravdana.
S.
T.
Euroblic 27.09.2004.
Pustinjak Obrad postao filmska zvijezda
Dali meni da naučim tekst iz uloge, a onako me
merkaju kao da sam neki divljak i umobolnik. Pljunem u dlane, sjedem pred
Vujanovu kolibu na Mitrovcu i nauzust zapamtim i tekst Vujana i inžinjera Luke,
priča starina
SOKOLOVIĆI - Ostavljen od supruge i dece koja su otišla u svet beli, u vremenu
kad ga niko nije razumeo niti pokušavao da razume, kad su mu komšije govorile
okrenutim leđima, kad su ga smatrali osobenjakom i vukom samotnjakom Obrad Đurović,
iz sela Sokolovića kod Sokoca, mirio se polako sa sudbinom da će kao takav i
onaj svet pohoditi.
Ovaj bivši učitelj nije ni slutio da se u viziji umetnika, poznavaoca
najtananijih dubina ljudske duše, režisera Emira Kusturice odslikao lik božjaka
izgubljenog u ovom za njega tuđem, a snalažljivog jedino u njegovom svetu samoće.
I kao što je Andrić u svom najpoznatijem romanu "Na Drini ćuprija"
"slao" glasnike po selima da pronađu blizance Stoju i Ostoju da
svojim u zidove ugrađenim telima zaustave rušenje već urađenog luka na ćupriji
na Drini tako je režiser za svoj najnoviji film "Život je čudo" tražio
"svoj" lik iz stvaralačkog sna. Našao ga je u selu Sokolovićima na
Romaniji, u carstvu tišine, i odvojivši ga zakratko iz njegovog, skoro
nestvarnog sveta, preselio ga u večnost sveta filma.
"Kad su me doveli do Emira, odmah me je, među mnogim šubardžijama, šajkačlijama
i beretkašima sa Zlatara, Peštera i Zlatibora, odabrao da glumim starca
Vujana", kaže Obrad. "Kako li je on to samo znao da je sudbina izmišnjene
ličnosti slična kao jaje jajetu mome životnom bitisanju, jer je i on napušten
i ostavljen od porodice i prijatelja pobegao u pustinju da tamo mir svoj nađe?"
U starčevom sećanju, dok besedi pred svojom kućom na Romaniji, i danas
odzvanjaju reči iz uloge koju je glumio.
"Dali meni da naučim tekst iz uloge, a onako me merkaju kao da sam neki
divljak i umobolnik. Pljunem u dlane, sedem pred Vujanovu kolibu na Mitrovcu i
nauzust zapamtim i tekst Vujana i inžinjera Luke", češka se vragolasto
iza uveta starina.
"Nisi ti Luka, nego Vujan", veli mi Emir, "kriveći usta i
namigujući." "Znam ja to, režiseru, nego valjda moram znati šta mi
i sagovornik govori, namignem i ja i od tada je i Kusturica vidio s kim ima
posla pa me čak, u nekom dijalogu, pitao kako bi’ ja to sam rekao",
govori Đurović.
Ovaj sedamdesetogodišnjak, koji je bežeći od civilizacije pobegao u svet
divljine, priča da je proslavljeni režiser "znao biti i ljut i
prijek", ali da je dobro znao šta mu treba i šta hoće.
Kostimografi sa Obradom nisu imali prosebnih problema. Jednoglasno su prihvatili
da najveći deo njegove kućne garderobe bude i zvanični kostim i, što je
zanimljivo, "sve su mi oduzeli, čak i šubaru, a dali mi neko gospodsko
odijelo".
"E, moj gospodine, i para sam ti ja kao filmski junak zaradio. Pošalje
Emir u ovu moju vukojebinu džip, bekelje se ove moje komšije iza ograda, mene
voze kao veliku ličnost, plaćali mi honorare i na kraju mi tutnuše u džep
4.000 konvertibilnih marka. Velike su to pare", sa ushićenjem veze priču
samotnjak iz Sokolovića.
Priča o pustinjaku Obradu ima više poglavlja. Čudesna je bila sudbina starog
učitelja. Niz neobičnih doživljaja obeležilo je njegov život. Novinarska
beležnica za njega je svojevrsan teren za pražnjenje nagomilanih priča, koje
je malo ko želeo da sasluša.
Kad je odlučio da živi na selu, na primeru jednog ruskog naučnika prirodnim
putem je ukrštao kozu i ovcu. Eksperiment se neslavno završio jer je ovca sa
"križancima" jagnjadima pobegla u šumu, a kad je vlasnik pokušao da
je nađe, imao je bliski susret s medvedom, koji mu je šapom rasparao desnu
stranu obraza i oštetio oko.
Zbog toga što je jarcima davao imena ličnosti kao što su Jaser, Homeini,
Karaman, obreo se na sudu "zbog vrijeđanja stranih državljanja", ali
ga je sud oslobodio optužbe "jer sam obrazložio da ako ih vrijeđa, imaju
pravo da mi se lično požale, pa ću grešku ispraviti".
Kako je Obradova stoka "slobodna kao i čovjek, odnosno vrata na štali su
joj i ljeti i zimi otvorena", njegovi volovi "prave zijan" na komšijskim
imanjima.
"Tako me neki dan jedan komšija istulef’o da mi je bubreg skoro ispao iz
ležišta", žali se Obrad dodajući da mu je još usput komšija rekao da
"nije kriv vo za zijan nego ti, pa zato i trpi batine".
Njegova žena, "dugogodišnja sapatnica i saputnica", napustila ga je
onog dana kad joj je ovan rogonja prebio nogu, a onda je otišla da "kao
izbjeglica" živi u Danskoj.
Osobenjak iz Sokolovića sam sebi sprema hranu, najčešće kačamak, hrani se
šumskim plodovima i pije čajeve od svežih trava. Na put u grad obavezno
ponese torbicu, u njoj čuturicu rakije, komad hleba i slanine, " da se nađe
za nedajbože". Kuvajući kafu na šporetu "fijakeru" Obrad je
posavetovao i pisca ovih redova da "ako hoće da bude boem i avanturista,
stavi torbu na leđa pa na put".
Radoje TASIĆ (Srna)
Glas Srpske 24.09.2004.
Dubravko Prstojević, disciplinski
sudija FS Srpske
Zato što je navijač domaćeg tima udario sudiju Sokočani
će jedan meč odigrati bez podrške navijača, kaže Prstojević
Pune ruke posla za disciplinskog sudiju Fudbalskog saveza Republike Srpske
Dubravka Prstojevića. Minulog vikenda bilo je nekoliko incidenata na utakmicama
Prve i Druge lige Srpske. Na Sokocu gdje su igrali Glasinac i Ljubić, jedan
navijač domaćeg tima fizički je napao glavnog sudiju Željka Marića iz
Doboja. - Zbog ovog ispada Glasinac će biti rigorozno kažnjen.
Tako će tim sa Sokoca, najvjerovatnije, jednu utakmicu igrati bez prisustva
gledalaca, a slijedi im i adekvatna novčana kazna, rekao je
"disciplinac" Dubravko Prstojević. S. Babić
Glas Srpske 24.09.2004.
Dvije godine poslije ubistva Željka Markovića
Ostali smo bez Željka zato što je bio pošten
policajac, što je stao na put kriminalcima. Sve teže nam je što se ne zna ko
ga je ubio, kaže Željkov otac Slobodan
Ni tačno dvije godine, koliko je
prošla od ubistva načelnika Centra javne bezbjednosti Srpsko Sarajevo Željka
Markovića, nisu otkriveni počinioci ovog zločina.
Marković je ubijen 24. septembra 2002. godinu u Sokocu. Pokošen je rafalom na
svom kućnom pragu.
Bolna je istina, koja najviše muči Željkovu porodicu, da još nema rezultata
istrage.
- Za ove dvije godine nije prošao nijedan dan da o tome ne mislimo. Tuga je
neizreciva. Kako vrijeme prolazi, tako nam je teže što se još ne zna ko je
ubio Željka. Ostali smo bez njega zato što je bio pošten. Nekome je smetao,
stao je na put kriminalcima - kroz suze govori Željkov otac Slobodan Marković.
Slobodan se sastajao sa najvišim zvaničnicima Republike Srpske, ministrom
unutrašnjih poslova i njegovim saradnicima, koji su mu tvrdo obećali da će
istrajati na pronalaženju zločinaca, koji žele da žive lagodno otimajući
drugima mukom stečeno. Kako vrijeme prolazi, a ubica ostaje neotkriven,
Slobodana sve više muči i sumnja da je, kako kaže, neko iz viših organa
povezan s tim.
- Prošle godine, kad smo otkrivali spomenik, dolazili su kod mene predsjednik
Republike Srpske Dragan Čavić, bivši predsjednik Narodne skupštine Dragan
Kalinić, ministar unutrašnjih poslova Zoran Đerić... Ja i moj sin Nenad išli
smo u Banja Luku. Dobili smo obećanja da se neće stati dok se ne otkrije
ubica. Danas su se navršile dvije godine od ubistva, a Željkov ubica je još
na slobodi. Pokušavam da nešto saznam o rezultatima istrage. Načelnik
Kriminalističke policije mi je obećao da će me posjetiti i da će imati šta
da mi kaže. Ali,još ga nema - kaže Slobodan.
Sa najvišeg nivoa u Republici Srpskoj, a i od strane Željkovih kolega, nakon
ubistva je rečeno da se radi o djelu kriminalaca
- Zašto jednom ne kažu neku istinu koja bi mi olakšala bol? Ja to prije
svega očekujem od Ministarstva unutrašnjih poslova. Njegove kolege, ali i oni
drugi, znaju da je moj Željko bio čovjek od riječi, istine, poštenja i
karaktera. Zato sam uvjeren da svi čestiti ljudi, a ne samo naša porodica, žele
da se sazna istina o ovom tragičnom događaju -ističe Slobodan Marković.
On se, poslije najnovijih Ešdaunovih smjena, kako kaže, našao u situaciji da
ne zna kome da se više obrati.
- Pitam se može li mi sada iko išta reći. Osjećam se bespomoćno. U
posljednje dvije godine rijetko sam gledao televiziju. Stekao sam utisak da ovom
događaju nije poklonjena dužna pažnja ni u sredstvima javnog obavještavanja.
Ne znam zašto je tako. Ponekad mi se čini da to što se desilo nikoga više ne
zanima. To me mnogo boli - kaže Slobodan.
Zbog čega, ni dvije godine poslije mučkog ubistva Željka Markovića, nisu
otkriveni i pronađeni zločinci?
Ovo pitanje ne muči svakodnevno samo Željkovog oca Slobodana, majku Milenu,
suprugu Snježanu, kćerku Anu i brata Nenada, već i sve one koji su poznavali
nekadašnjeg načelnika Centra javne bezbjednosti Srpsko Sarajevo. Zato godišnjica
Željkovog ubistva nije samo povod za podsjećanje na to da je ubijen jedan čestit
čovjek, vrstan profesionalac. Godišnjica njegovog ubistva je і
upozorenje nadležnim organima da otkriju zločinca ili više njih, kako bi ih
stigla zaslužena kazna. I ne samo njih, nego i sve one druge koji su, najčešće
pod okriljem mraka, ubijali po Republici Srpskoj.
B. Gajević
Glas Srpske 24.09.2004.
Četrdeseta izložba stoke u Rogatici
Kvalitetom izloženih grla posebno su iznenadili
uzgajivači ovaca. Predstavili su 82 kolekcije sa ukupno 402 grla
Regionalna izložba i sajam stoke u Rogatici održan je ove
godine po četrdeseti put. Sajam je okupio veliki broj stočara, ali i brojne
poljoprivredne i veterinarske stručnjake, koji su, pored izloženih ovaca i
goveda, mogli da vide i konje bosansko-brdske i arapske rase, kakvi se,
zahvaljujući ergeli "Borike", uzgajaju u ovim krajevima.
Iako se tradicionalno održava prvog vikenda u oktobru, ovogodišnji sajam je
zbog lokalnih izbora održan nešto ranije. Pored izložene stoke, posjetioci su
mogli da se dive i kvalitetnom krompiru, kakav imaju samo Borike, Sjemeć i
plato Romanije.
Kvalitetom izloženih grla posebno su iznenadili uzgajivači ovaca. Izložili su
82 kolekcije sa ukupno 402 grla. Bilo bi ih i znatno više, ali su to onemogućila
stroga pravila izložbe da u kolekciji dvizica i priplodnih ovaca može biti
najviše pet
grla od uzgajivača koji u svom stadu imaju najmanje 40 grla priplodnih ovaca.
Iz tako postavljenih pravila saznali smo da Ranko Cerovina iz Uloga kod
Kalinovika ima stado od 320 ovaca, Veljko Vukojičić iz Novog Sela kod Sokoca
308, Milanko Borovčanin, takođe sa Sokoca, 146 ovaca i deset koza, Obrad Savčić,
profesor po struci, 125 priplodnih ovaca i 165 jagnjadi, Nedeljko Nikolić i
Zora Limić iz Brankovića po 150 ovaca. Preko stotinu ovaca imaju i Purkovići:
Slavko i Drago iz Brezja, u Sočicama...
Slavko Purković je šampion u uzgoju dvizica, a prve nagrade dobili su Obrad
Savčić i Drago Purković. Rajko Cerovina u svoj Ulog i Kalinovik, kao
specijalnu nagradu, ponio je električni aparat za šišanje ovaca. S pravom,
jep treba ošišati preko 300 grla.
I u govedarstvu je bila jaka konkurencija. Dvadeset osam uzgajivača privelo
іe 47 grla. Šampionom izložbe proglašena je krava Linda, vlasnika
Zagorke Bašević iz Kovanja kod Rogatice.
Najbolju junicu, staru preko deset mjeseci, priveo je Drago Krstić iz
Sjeverska, steonu junicu Zoran Đida iz Pješevice, a prve nagrade za uzgoj
krava ponijeli su Dragiša Marković iz Kovanja i Drago Lizdek sa Ravne
Romanije, opština Sokolac.
Dragiša Marković je proglašen i za najvećeg proizvođača mlijeka u opštini
Rogatica i kao nagradu dobio aparat za mužu krava vrijedan oko hiljadu maraka.
Uzgajivači konja su se ove godine obrukali. Priveli su samo 17 grla. Najbolj
pastuvi u tipu brdsko-planinske i arapske pasmine došli su iz
"Agrokombinatove" ergele "Borike", a priplodnu kobilu doveo
je Veljko Vukojičić sa Sokoca.
Opšta ocjena je da je uzgoj konja u krizi. Zbog ekstenzivnog uzgoja prisutan je
veliki broj mješanaca, koji ne spadaju ni u jednu ovdje priznatu i poznatu
pasminu.
S.MITROVIĆ
Nezavisne novine 24.09.2004.
Ustavni sud odredio privremene nazive jednog grada i 12 opština
u RS
Srpsko Sarajevo dobilo naziv Sarajevo – Istok
|
Ustavni sud BiH odlučio je da Srpsko Sarajevo
preimenuje u Sarajevo - Istok, dok su preostale opštine Republike Srpske sa
spornim prefiksom srpski dobile naziv mahom po obližnjim naseljima, tvrde
izvori "Nezavisnih" bliski Ustavnom sudu.
Riječ je, tvrdi naš izvor, o privremenoj izmjeni, koja neće
ni stupiti na snagu, ako u međuvremenu Narodna skupština RS uskladi nazive
spornih 13 opština sa Ustavom BiH.
Ustavni sud će ovu odluku danas zvanično objaviti.
"Sada je na potezu Narodna skupština, koja, praktično, ima rok od mjesec
dana, koliko će proteći do objavljivanja ove odluke Ustavnog suda, kako bi
nazive gradova sa prefiksom srpski uskladila sa ustavom BiH", tvrdi naš
izvor.
Ako parlament odredi nazive gradova tako da ne vrijeđaju nacionalna osjećana
Bošnjaka i Hrvata, naš izvor tvrdi da odluka Ustavnog suda neće ni stupiti na
snagu.
Odlukom Ustavnog suda, koji je zasijedao u srijedu, privremeno
su izmjenjeni nazivi jednog grada - Srpskog Sarajeva i 12 opština: Srpskog
Drvara, Srpskog Sanskog Mosta, Srpskog Mostara, Srpskog Goražda, Srbinja,
Srpskog Ključa, Srpske Kostajnice, Srpskog Broda, Srpske Ilidže, Srpskog Novog
Sarajeva, Srpskog Starog Grada i Srpskog Orašja.
Dok je Srpsko Sarajevo dobilo naziv Sarajevo - Istok, ostale opštine dobile su
nazive po većim, obližnjim mjestima. Tako će se, na primjer, Srpsko Goražde
zvati Ustiprača, a Srpski Ključ - Ribnik. Istovremeno, Srbinju, Srpskoj
Kostajnici i Srpskom Brodu vraćeni su prijeratni nazivi - Foča, Bosanska
Kostajnica i Bosanski Brod.
"Na te izmjene sud, između ostalih razloga, odlučio se i kako ne bi
izbila potpuna zbrka u teritorijalnoj organizaciji RS", navodi izvor
"Nezavisnih".
Ustavni sud je tako odlučio, jer, po njihovom mišljenju, parlament i Vijeće
naroda RS, u zadatom roku od tri mjeseca nisu izvršili njihovu odluku od 27.
februara ove godine, kad je konstatovano da su nazivi gradova i opština sa
pridjevom srpski neustavni.
Slaven Pekić, ministar uprave i lokalne samouprave RS, tvrdi,
međutim, da je parlament ispoštovao odluku Ustavnog suda BiH. On tvrdi da je
odlukom suda od 27. februara Skupštini naloženo da nazive usaglasi sa Ustavom,
ali ne i Vijeću naroda, kako se to navodi u novoj odluci Suda.
"Ne može biti izvršen nalog koji nije ni pisao u odluci Suda", rekao
je Pekić. Parlament RS je, podsjetimo, 27. jula usvojio nove nazive gradova,
ali na taj način da je njima, uglavnom, umjesto prefiksa srpski, postavljena
odrednica Republike Srpske. Tako je, recimo, Srpsko Sarajevo tom odlukom
preimenovano u Sarajevo Republike Srpske.
Tome se, međutim, usprotivio Klub bošnjačkih delegata u Vijeću naroda, koji
je, smatrajući da je tim izmjenama izigrana odluka Ustavnog suda, pokrenuo
mehanizam zaštite nacionalnog interesa. Taj postupak je još u pravnoj
proceduri.
Pravni ekspert Miroslav Mikeš kaže da je Ustavni sud novom
odlukom praktično poslao signal da svim gradovima sa spornim prefiskom treba
vrati prijeratni naziv.
"Za ove gradove je napravljeno privremeno rješenje, jer je postupak u
toku, u Vijeću naroda, odnosno u Ustavnom sudu RS. Ovom odlukom Ustavni sud BiH
očito nije želio da prejudicira stvari, nego su poslali signal organima RS da
nazive usklade u tom smislu", rekao je Mikeš.
Remzija Kadrić, predsjedavajući Vijeća naroda Narodne skupštine
RS, pozdravio je odluku Ustavnog suda, ističući da se ona gotovo pa podudara
sa amandmanima koje je podnio Klub bošnjačkih poslanika Vijeća.
On je naglasio da, u daljoj pravnoj proceduri parlament ima mogućnost da
prihvati amandmane bošnjačkih delegata na sjednici Zajedničke komisije Vijeća
i Skupštine.
Prema njegovim riječima, Vlada i Skupština sada imaju priliku da usaglase
nazive na sjednici Zajedničke komisije.
Drago Bundalo, načelnik opštine Kostajnica, nezadovoljan je
odlukom Ustavnog suda.
Ljut je, kaže, jer su još 2001. godine u gradskom parlamentu, svi odbornici,
pa i oni iz bošnjačkih partija, podržali prijedlog da se naziv Srpska
Kostajnica, donesen u ratu, preimenuje samo u Kostajnica.
"Dakle, ni bosanska, ni srpska, već samo Kostajnica", rekao je
Bundalo.
D. RISOJEVIĆ
Nezavisne novine 23.09.2004.
Skupština opštine Sokolac
Odbornici Skupštine opštine Sokolac usvojili su juče
Odluku o rebalansu budžeta opštine za 2004. godinu, kojom je predviđeno uvećanje
budžeta za 13,24 odsto. Prema ovoj odluci budžet iznosi 3.600.000 KM, poreski
prihodi 2.365.000 KM, neporeski prihodi 985.000 KM, a kreditno zaduženje kod
Republičkog fonda stanovanja 250.000 KM.
Nezavisne novine 10.09.2004.
Veljko Borovina nakon što ga je SFOR pustio iz pritvora
Pitali ga za period od 1992. do
1998. godine
|
Veljko Borovina izjavio je da su ga pripadnici
SFOR-a tokom
pritvora ispiti vali
o događajima iz perioda od 1992. do 1998. godine
kada
je bio vozač bivšeg predsjednika Skupštine grada Srpsko Sarajevo Milovana
Bjelice
Borovina koji je u srijedu kasno oslobođen rekao je
da su se pripadnici SFOR-a prema
njemu dok je bio u pritvoru
odnosili korektno i da nije bio maltretiran. On je rekao da je
ispitivan od 31.
avgusta.
kada
je uhapšen, do 3. septembra kao i da ne zna gdje se nalazio u vrijeme pritvora. Borovina kaže da nije znao
da je i Bjelica uhapšen istog dana kada i on.
SFOR je Borovinu predao lo kalnim vlastima u Sokocu. Pri padnici Međunarodnih snaga priveli su
Borovinu 31. avgusta
zbog ispitivanja
na osnovu su
mnje da je bio umiješan u akti vnosti protivne Dejtonskom sporazumu. odnosno u
poma ganje osobama optuženim za ratne zločine.
SFOR je saopštio da Bjelica ostaje
i dalje u pritvoru. jer je is traga o njegovim aktivnostima ui toku.
U saopštenju
SFOR-a
navodi se da je Bjelici olakšan kontakt sa suprugom.
Srna
07.09.2004.
Zoran Čolović, nezavisni kandidat za načelnika opštine
Sokolac
Garantujem razvoj opštine i miran život u njoj
|

Program razvoja opštine Sokolac
Pokrenuo bih šumsko industrijsko preduzeće "Romаnijа"
i vrаtio rаdnike nа posаo (а to je veomа lаko
ostvаrljivo, trebа sаmo preusmjeriti držаvnu oblovinu,
tаko dа od nje ne žive prebogаti, već nаrod, jer je šumа
njegova).
Riješio bih u potpunosti stаtus pripаdnikа borаčke
Оrgаnizаcije i Оrgаnizаcije porodicа
poginulih, nestаlih i zаrobljenih borаcа, kаo i
invаlidа rаtа. Po redu prvenstvа, to su oni koji
su nаjviše zа držаvu dаli, а najmanje su uzimаli.
Оduzimаnjem nezаkonito stečene imovine, oni bi postаli
njeni vlаsnici.
Izvršio bih potpunu reformu lokаlne sаmouprаve po evropskim
stаndаrdimа (tаko dа i opštinа postаlа
servis grаđаnа, а ne аdministrаtivnih pijаvicа,
koji piju krv glаdnom nаrodu). Rаzvoj lokаlne infrаstrukture
bi bio u interesu nаrodа, а ne u intreresu političkih moćnikа.
Оstvаrio bih rаzvoj sportа i kulture iz domаćih
potencijаlа (а ne kupovinom igrаčа, uvođenjem
nekih sumnjivih misionаrа u toj oblаsti, 'koji služe vlаsti
dа se bogаti i dobijа izbore ).
Obnаrodovаo bih kаko je izvršenа privаtizаcijа
i krаđа vаučerа (nаrodnog minulog rаdа
i ulаgаnjа u izgrаdnju fаbrikа), а izа
togа bih poništio privаtizаciju i nаrodu vrаtio
nezаkonito oduzetu imovinu). Grаđаni bi dobili odgovor: gdje
su vаučeri koji su uloženi u fond borаcа "Borsа"
u "Romаniju", "Тelekom", "Romаninku",
"Мesаru" i drugа preduzećа.
Koliko nа području opštine Sokolаc imа fiktivnih preduzećа
i ko je njihov vlаsnik. Тo vi grаđаni morаte znаti.
Potrudiću se dа vаm to kаžem.
Sа poljoprivrednim stručnjаcimа, nаstojao bih rаzviti
poljoprivredu nа potpuno nov nаčin (davanjem povoljnih kreditа
zа stoku, prаteće objekte i mehаnizаciju).
O svemu tome nа vrijeme (istinito i objektivno) bih informisаo nаrod,
pokretаnjem Rаdio-Romаnije, аli sа novom informаtivnom
temаma, stručnim i morаlnim ljudimа, а ne s podаnicimа
komunističke i esdesovske vlаsti, kаo i pedepeovske, koja je sаmo
bilа sаtelit i brisаč njihovih gnusnih trаgovа.
Sve ovo što nudim biće urаđeno po evropskim i svjetskim stаndаrdimа.
Тrebа bolje orgаnizovаti stаnice zа otkup
stoke (koje već postoje), vune, mlijekа, nа mjestimа gdje su
bile prije rаtа. Sаdаšnji nаčin prodаje
stoke je stihijski, neorgаnizovаn, prаvom riječju ucjenjivаčki,
jer se stokа goni nа Debelo Brdo, umjesto dа se kupаc
dovede nа nаše prostore, tаko dа se smanje troškovi trаnsportа
stoke i plаćаnjа dadžbinа drugim opštinаmа.
Аko se sjećate, nа prošlim izborimа, pozivаli su vаs
sа slogаnom "Dа glаsаte srpski", dа
bi ušli u koаliciju sа strаnkom demokrаtske аkcije.
U početku nаcionаlnog buđenjа obećаvаli su vаm
dа će svi Srbi živjeti u jednoj držаvi, а dаnаs
su im kuće u Hrvatskoj, Кosovu i Federаciji BiH.
Оbećаli su stvаrаti uslove zа uspješаn
privredni rаzvoj, а privredа je u totаlnom kolаpsu,
dok su oni svoju fаmiliju zаpošjаvаli u profitаbilnа
preduzećа 'Тelekom", "Srpske šume","Srpske pošte",
"Elektrodistribuciju".
Sve to su obećаvаle političke strаnke, koje vаs lаžu
po ko znа koji put. Sve obećаju dok ne dobiju izbore, kаdа
ih dobiju, zаborаve glаsаče.А kаko ne bi kаdа
misle sаmo nа sebe i svoje interese. Kаdа su tаko
sposobni, zаšto nisu revitаlizovаli fаbrike, koje kаo
mrtаv kаpitаl hrđaju i propаdаju?!
Često me ljudi nа ulici pitаju: "Hoće li krenuti nаbolje"?
Оdgovаrаm dа hoće, аko umjesto političаrа,
koji su se obogаtili siromаšeći nаrod, nа njihovo
mjesto dođu jаki privаtnici; аko se oni budu pitаli,
а ne ljudi tipа Мilovаnа Cickа Bjelice i
Мilošа Delićа.
Аko mislite dа ćete sа njimа riješiti budućnost svoje
djece, glаsаjte zа njih.
Glas Srpske 07.09.2004.
Gojko Rosić, Mesići kod Rogatice
Gojko nikada nije radio na željeznici, ali je ispred kuće
napravio mali muzej koji podsjeća na uskotračnu prugu
Ne pamtim kada sam prvi put čuo reski pisak "ćirine"
lokomotive. Ali zato, dok sam živ, sjećaću se posljednjeg piska, kada je pošla
na put bez povrataka, 18. oktobra1978.i prošla kroz moje Mesiće. Bio je to
najteži dan u mom, a vjerujem i u životu mnogih drugih koji su odrasli i živjeli
sa ili od popularnog "ćire".
Ovako je svoju priču za"Glas Srpske" počeo Gojko Rosić iz Mesića
kod Rogatice, kome je "ćiro" bio i ostao dio života. Ovaj sada već
sedamdesetogodišnjak i poslije punih dvadeset i šest godina od ukidanja
uskotračne pruge i odlaska "ćire" u nezasluženu penziju, još o
njemu sanja.
-I ne da samo sanjam. Ja "ćiru" i njegovo kloparanje čujem i u javi.
Sve je tu, u mojim mislima, samo treba da se pojavi iz pravca Kračula ili od Brčigova
nastavlja Gojko svoju nostalgičnu priču.
Nije to nikakvo čudo. Za sve nas koji smo imali sreću da živimo pored pruge
kojom je "ći ro" prolazio, bio je to naš drug i drag prijatelj. Sa
njim smo odlazili i dolazili, on je bio hranilac i naš branilac. U mom kraju,
na primjer, pola radno sposobnih ljudi bilo je zaposleno na željeznici.
Posredno, od rada na željeznici živjela je i ona druga polovina stanovništva.
"Ćirom" smo išli u škole, na posao, u vojsku. Preko sedamdeset
godina on je donosio napredak u naša sela i ove krševe. Za dan isplata plata
željezničarima ovdje su se posebno pripremali trgovci i ugostitelji. Znalo se,
biće pazara.
Ako je trebalo do ljekara, opet je tu bio "ćiro". Sirotinjska majka,
kako su ga mnogi zvali. Za malo para, evo te u Sarajevu, Višegradu, Goraždu
ili Foči, sada Srbinju kaže Gojko.
"Ćiro" je iz Srbije dovozio prve trešnje, lubenice, grožđe. O užičkom
siru i kleki da se i ne govori. Sa "ćirom" su dolazile i nove
nevjeste, tek rođene bebe, ali i dovoženi umrli u Sarajevu, Užicu ili
Beogradu.
Svega toga nestalo je sa 18. oktobrom 1978, kada je popularni "ćiro",
kako neki rekoše, otpremljen u muzej ( čitaj: staro gvožđe), a putnici i
privreda natjerani na mnogo skuplji drumski drevoz. Sjećanja na uskotračnu
prugu i popularnog "ćiru" naš sagovornik čuva na svojevrstan način.
U krugu svoje porodične kuće otvorio je mini-željeznički muzej. Raznim željezničkim
eksponatima okitio je najveći dio svoga dvorišta i to je sada muzej na
otvorenom.
Na jednom ukusno uređenom mjestu smještena je istorija uskotračne željeznice
u ovom kraju. Nalaze se tu signal za ulazak u stanicu, skretnica za
vozove, mehanizam za otvaranje i zatvaranje signala, komparator (datumar) za
vozne karte, signalni fenjer, fenjer čuvapa pruge, loparić otpravnika vozova,
induktorski telefon, amblem željezničara, klupa iz čekaonice neke bivše željezničke
stanice, kolica za rad na željeznici, bicikl sa četiri točka. Sve u
originalu, osim tunela, sa kojim se zaokružuje ovaj mali muzej željeznice i željezničara.
Mini-muzej Gojka Rosića raspolaže sa dosta pisane dokumentacije, fotografija i
drugih predmeta sa i oko, željeznice u ovom kraju. Sakupio ih je čovjek koji
nikada nije radio na željeznici. Penziju je zaradio radeći u elektroprivredi,
ali ga za uskotračnu prugu i starog dobrog "ćiru" vežu najbolje
uspomene.
Sve ovo što je ovdje, sakupio sam u posljednji čas, i spasio od propadanja i
zaborava. Sada u tom vidim višestruku korist. Uz ostalo, bivšim željezničarima
sa ovim vraćam sjećanja na vrijeme uskotračne pruge i njihovog "ćiru".
Mladi,opet, imaju priliku ne samo da slušaju, nego i da vide dio prošlosti
njihovih djedova i pradjedova. To je za mene velika stvar i time se ponosim.
Osim toga u ovom mom mini-muzeju, nalazim i svoj mir. Sjedeći na ovoj klupi iz
ko zna koje godine prošlog vijeka, u hladovini ove moje jabuke, vraćam sjećanja
na ljude i događaje čiji sam i ja bio učesnik prije trideset, četrdeset,
pedeset i više godina.
Zbog svega ovog, presrećan sam što je "Šarganskom osmicom" a evo
sada i od Vardišta do Dobruna i Višegrada, ponovo oživjela uskotračna pruga
i popularni "ćiro". Još kad bih čuo da se, makar i u dugoročnim
planovima, razmišlja o ponovnom spajanju prugom Sarajeva sa Pribojem i Užicem,
čini mi se bio bih najsrećniji čovjek na svijetu, reče na kraju zaljubljenik
u starog dobrog "ćiru" Gojko Rosić iz Mesića.
S.MITROVIĆ
Nezavisne novine 06.09.2004.
Pojedinačno prvenstvo RS u atletici za seniore
Takmičari Glasinca najuspješniji
|
Pojedinačno prvenstvo Republike Srpske u atletici za seniore i seniorke održano je u petak i subotu u
Sokocu
Na takmičenju koje su organizovali AK Glasinac i opština Sokolac nastupilo je 150 atletičara iz Srbije i Crne Gore, Slovenije i
Bosne i Hercegovine. Atletičari koji nisu iz Republike Srpske takmičili su se van
konku rencije, a medu njima je bio i reprezentati vac SCG u bacanju kugle Dragan Perić, koji je učestvovao četiri puta na Olimpijskim igrama. Takmičenjem u Sokocu svečano je
otvorena i novoizgrađena tartan staza.
"Ovo zaista kvalitetno takmičenje biće podsticaj za sve atletičare i sportske radnike. Drago mi je što su se atletičari iz Federacije BiH,
SCG i Slovenije odazvali pozivu i što su uveličali promociju tartan staze u
Sokocu", rekao je Neđo Đurović, trener atletičara Glasinca.
U Sokocu su oborena i dva rekorda Republ ike Srpske. Gorana Cvijetić iz Glasinca je 400
metara istrčala za 1.04.59, što je novi rekord RS za pionirke i mlađe juniorke, a
novi rekord za pionire i mlađe juniore na 200 metara postavio je Boris
Suslovski (Glasinac) sa vremenom 23.54. Domaći takmičari ,su bili najuspješniji sa 38 medalja (14
-
16 - 8). Gorana Cvijetić osvojila je šest medalja, a njena klupska kolegica Gorana
Tešanović jednu manje.
U pet disciplina proglašeni su najbolji atletičari računajući
sve učesnike, a njima su uručene novčane nagrade. U trci na 1500 metara
najbolji rezultat imao je Senad Hasić iz Zenice. Pobjednik u bacanju koplja je
Slovenac Robert Terkeš, u bacanju kugle Edhem Kačević iz Sarajeva, u trci na
400 metara slavila je Sabina Mujkić iz Zenice, a na 1500 metara Jasminka Guber
iz tuzlanske Slobode.
REZULTATI
Atletičari:
110m s preponama:
Milan Knežević (Glasinac) 19.61,
100m: Predrag Momirović (Borac), 11.08,
200m: Predrag Momirović (Borac) 23.40,
400m: Boris Suslovski (Glasinac) 53.49,
400m s preponama: Duško Marković (Glasinac) 1.02.48,
800m: Stevan Kosorić (Visočnik) 2.01.16,
1.500m: Stevan Kosorić (Visočnik) 4.05.84,
5.000m: Goran Ješić (Prnjavor) 15.33.48,
10.000m: Goran Ješić (Prnjavor) 32.27.04,
bacanje koplja: Goran Bošnjak (Glasinac) 60.51,
bacanje kugle: Milan Jotanović (Blatnica) 17.84,
bacanje diska: Zlatan Šeranić (Borac) 47.92,
bacanje kladiva: Zlatan Šeranić (Borac) 41.23,
skok u dalj: Vlado Marković (Prnjavor) 6.36,
skok u vis: Stanislav Dragutinović (Glasinac) 180,
troskok: Vlado Marković (Prnjavor) 13.70,
4x100m: Glasinac 46.43,
4x400m: Glasinac 3.40.64.
Atletičarke:
100m s preponama:
Biljana Bogunović (Borac) 15.02,
100m: Irena Marić (Doboj) 12.70,
200m: Irena Marić (Doboj) 26.10,
400m: Gorana Cvijetić (Glasinac) 59.70,
400m s preponama: Gorana Cvijetić (Glasinac) 1.04.59,
800m: Nevena Lizdek (Prnjavor) 2.14.79,
1.500m: Nevena Lizdek (Prnjavor) 4.39.66,
3.000m: Biljana Cvijanović (Doboj) 11.24.57,
5.000m: Slađana Živković (Doboj) 19.07.47,
bacanje koplja: Senka Pešut (Leotar) 36.12,
bacanje kugle: Željka Bartula (Glasinac) 11.97,
bacanje diska: Željka Bartula (Glasinac) 36.72,
bacanje kladiva: Gorana Tešanović (Glasinac) 33.78,
skok u dalj: Gorana Tešanović (Glasinac) 5.14,
skok u vis: Nataša Savović (Leotar) 156,
troskok: Ljiljana Koprivica (Leotar) 10.53,
4x100m: Glasinac 52.22,
4x400m: Leotar 4.14.79.
M.P.
Nezavisne novine 03.09.2004.
Pojedinačno prvenstvo RS u atletici
U Sokocu preko 150 takmičara
|
Atletsko prvenstvo Republike Srpske u pojedinačnoj
konkurenciji za seniore održaće se u petak i subotu u Sokocu. Svečano
otvaranje takmičenja zakazano je za 15.30 na stadionu "Bara"
Osim atletičara iz Republike Srpske, organizatorima ovog
prvenstva - AK Glasinac i opštini Sokolac - dolazak su potvrdili i takmičari
iz Federacije BiH, Srbije i Crne Gore i Slovenije.
"Očekujemo kvalitetno takmičenje na kome će nastupiti
oko 150 atletičara. Dolazak u Sokolac potvrdili su takmičari iz Federacije
BiH, SCG i Slovenije, a pozive smo uputili i klubovima u Makedoniji i Hrvatskoj.
Atletičari koji nisu iz RS nastupiće van konkurencije. Učešće je potvrdio
reprezentativac SCG u bacanju kugle Dragan Perić, koji je učestvovao četiri
puta na Olimpijskim igrama, a postoji mogućnost da dođe i hrvatski
reprezentativac u bacanju diska Dragan Mustapić koji je takođe četiri puta
bio na Olimpijadi", rekao je Neđo Đurović, trener u AK Glasinac.
Đurović je istakao da će pojedinačno prvenstvo RS biti
prilika da se promoviše tartan staza koja je proteklih dana završena.
"Ovom stazom smo stvorili adekvatne uslove za bavljenje
atletikom u Sokocu, što će vjerujem naši takmičari iskoristiti na najbolji
način i u budućnosti bilježiti još bolje rezultate", rekao je Đurović.
Promoter takmičenja na Sokocu biće Vera Nikolić, jedna od
najboljih atletičarki bivše Jugoslavije i bivša svjetska rekorderka na 800
metara.
M.P.
Nezavisne novine 01.09.2004.
Akcija Stabilizacionih snaga u centru Sokoca
SFOR ponovo uhapsio Milovana - Cicka Bjelicu
|
Pripadnici talijanskog i američkog kontigenta SFOR-a juče
ujutro su u centru Sokoca uhapsili i odveli u nepoznatom pravcu Milovana - Cicka
Bjelicu, bivšeg predsjednika Skupštine Srpskog Sarajeva
Portparol CJB Srpsko Sarajevo Radovan Pejić rekao nam je da su
tri osobe u civilu, istovremeno, ali na drugoj lokaciji u Sokocu, uhapsile i bivšeg
Bjeličinog vozača Veljka Borovinu. Iz SFOR-a ovu informaciju nisu željeli
komentirati. Bjelica je uhapšen u blizini hotela "Romanija" u Ulici
cara Lazara.
"Milovan Bjelica lišen je slobode u 9.50. SFOR nas je u 9.35 obavijestio
da će izvesti rutinsku akciju koja je u skladu s Dejtonskim sporazumom. Bjelicu
su uhapsila dva uniformisana pripadnika SFOR-a. Odveden je u nepoznatom
pravcu", dodao je Radovan Pejić.
Hapšenje Veljka Borovine izvedeno je takođe na Sokocu. Još nisu poznati
razlozi njegovog privođenja. Osim što je jedno vrijeme bio vozač Cicka
Bjelice, Borovinu su bh. mediji dovodiili u vezu sa švercom oružja. Od međunarodne
zajednice je označen i kao osoba povezana sa mrežom koja pomaže osobama optuženim
za ratne zločine.
Mještani su nerado pričali o akciji koja se zbila juče ujutro
u centru Sokoca. Niko od svjedoka s kojima smo pričali nije želio da kaže
svoje ime. Recepcionar hotela "Romanija" tvrdi da se sve desilo u
nekoliko minuta.
"Vojnici SFOR-a došli su s tri džipa. Dva vojnika su izletjela iz jednog,
pretresli su ga i stavili mu lisice. Dok sam izašao da bolje vidim šta se dešava,
već su ga odveli", kaže on.
Djevojke koje rade u frizerskom salonu u sklopu hotela kažu da
Bjelica nije pružao nikakav otpor.
"Čovjek je samo mirno stajao. Pretresli su mu sve džepove i onda ga
odveli. Sve skupa trajalo je nekoliko minuta", kazala nam je jedna od
frizerki.
Njena kolegica vidjela je da vojnici SFOR-a hotel i njegovu okolinu snimaju
kamerama.
"Poslije toga su otišli do zgrade opštine", kazala je ona.
Nepoznato je koliko su se nakon hapšenja Bjelice pripadnici SFOR-a zadržali u
centru Sokoca. Policajac kojeg smo sreli ispred hotela kazao nam je da su u
nekoliko navrata odlazili i vraćali se, te da ih je posljednji put vidio oko
podneva.
Prethodno hapšenje Milovana Bjelice izvršeno je 14. maja ove
godine, zbog sumnje da pomaže osobama optuženim za ratne zločine. Tada je
"sa sigurne lokacije" pušten nakon mjesec dana pritvora.
Bjelicu, koji se nalazi i na listi osoba kojima je zabranjem ulazak u zemlje EU,
visoki predstavnik Pedi Ešdaun s funkcije predsjednika Skupštine grada Srpsko
Sarajevo smijenio je 7. marta 2003. godine.
A. ŠIŠIĆ
Arhiva
|