Književno popodne u Psihijatrijskoj klinici

Dok me drži uvjerenje da bi jedino umjetnost mogla da spasi ovaj svijet, koji je počesto na ivici raspameti, žurim da zapiš em nekoliko riječi o jednom takvom dogadjaju koji podržava ovo moje uvjerenje. Žurim dok utiske i sjećanja nisu potopili naleti zakudranih i trnatih misli, problema, briga i smicalica koje nosi sa sobom nemilosrdna svakodnevica, nimalo nježnog života. 

Topli proplamsaji grijali su moju pomalo promrzlu dušu tog decembarskog popodneva, u više nego prijatnom ambijentu Radno-okupacionog odjeljenja Psihijatrijske klinike u Sokocu. U tim prostorijama gdje, na trenutak posivjele, duše kroz umjetničku imaginaciju traže otvorene i svijetle drumove koji ka nadi i sreći vode, složna pjesnička bratija zajedno sa članovima redakcije ART magazina, (list kreiraju i izdaju štićenici Klinike), svojim stihovima, aforizmima i kratkim pričama otvorila je ponoćni bogojavljenski osmijeh na sivom, zimskom, nebu ponad Romanije. A da sve to u zaborav ne odnesu romanijski zubati vjetrovi, pobrinula se svevideća, narodska, BN televizija sa svojim vrijednim i visprenim reporterom Radojem Tasićem, čija je duša poodavno zaronila u omamljujuće i modre dubine umjetnosti. 

"Dragi moji, dobro došli u svijet imaginacije, u svijet gdje se prepliću snovi i mašta sa stvarnošć u. Dakle, dobro došli u svijet književnosti i poezije, u svijet umjetnosti. I koje li divne prilike; okupili smo se na ovom izuzetnom mjestu, u ovom krasnom ambijentu gdje snovi, izlazeći iz zacijeljene duše, postaju opipljiva i vidljiva java. A duše su lako ranjive, jer su iznad svih dimenzija. To mi umjetnici ponajbolje znamo, Ponekad bolje i od doktora. Jedino nisam siguran u to kad se radi o doktorki Miri, Miri Ðerić, koja je bila uporna i neumorna u stvaranju ovog popravljališta, ovog perivoja duše. Zato ćemo i mi danas, bar na kratko, biti dio ove priče. Zavirićemo jedni drugima u valere duše... U stvari, da ja pojednostavim da me svi razumijete; pokušaćemo jedni drugima da popravimo neke vrijednosti duše, i neke boje njene, možda posivjele, da učinimo toplijim i nježnijim..." rekoh, izmedj u ostalog otvarajući vrata popodneva muzama. 

I zaista, poslije ovih uvodnih riječi, potekla je dušeokrepljujuća rijeka stihova Bože Stanara, Nataše Turanjanin, Radislava Ćivše, Miljane Duke, Miluna Lubarde, Milenka Jevdjevića, Milanka Borovčanina Romsoka i Slavice Vukasović.  

Rijeka stihova urešena oštroumnim, humorno-satiričnim aforizmima Milada Obrenovića i više nego dobrim kratkim pričama Miroslava Jovanovića. 

Zlatno povesmo toplih riječi i osjećanja izvijalo se ponad glava posjetilaca... Negove ljepote sjedinjavale su umjetnike i njihove slušaoce, dok se činilo da je vrijeme, i samo opčinjeno, konačno zaustavilo svoj neumitni hod. Ali nije bilo tako. Bajku, koja je živjela dva nepuna sata "ubio" je kućni red Klinike. Neke ustaljene i svakodnevne aktivnosti, svojstvene kolektivnom životu, morale su se ispoš tovati. Ali neke... Čekaće Muze novu priliku u budućnosti. A budućnost je, kao i ljubav i nada, neuništiva, zar ne?

 "Zahvaljujem se redakciji ART magazina i mojim dragim kolegama sa posla i iz svijeta umjetnosti, mojim prijateljima, što su omogućili da ovdje, gdje sam proveo skoro cijeli radni vijek prospemo biserje iz školjke što se dušom zove" - rekoh na kraju. Eto, nije li ovo najbolja tačka na zapis o književnom popodnevu u Psihijatrijskoj klinici Sokolac. 

ROMSOK 

KUD "Romanijska luča" opet radi

 Kulturno-umjetničko društvo "Romanijska luča" iz Sokoca, nakon pauze od nekoliko mjeseci zbog nedostatka adekvatnih prostorija, ponovo radi. Komanda Pete divizije Vojske Republike Srpske ustupila je svoje prostorije sokolačkim amaterima, tako da se ovih dana probe održavaju svakodnevno u vremenu od 20 do 22 časa. "Luča" se priprema za učešće na festivalu nacionalne hrane, starih zanata i muzike, koji će se održati 26. februara ove godine u sokolačkom hotelu "Karavan". - Zahvaljujući dobroj saradnji sa komandom Pete divizije, a posebno razumijevanju na koje smo naišli kod komandanta pukovnika LJubomira Vlačića, naše kulturno-umjetničko društvo nastavilo je sa radom. 

Naravno, ovo je samo privremeno rješenje. Kada riješimo pitanje grijanja u našoj kino-sali, tu će se održavati i probe "Romanijske luče". Na putu smo da to uradimo, jer su nam od strane Ministarstva za prosvjetu i kulturu odobrena sredstva za te namjene, kaže Jelena Dundić, direktor Ustanove za kulturu u Sokocu, u okviru koje radi Kulturno-umjetničko društvo "Romanijska luča". Društvo ima oko 150 članova u dramskoj-recitatorskoj, folklornoj, muzičkoj i guslarskoj sekciji. Sa radom je počela i škola gitare i harmonike pod rukovodstvom profesora muzike Bogoljuba Spremića. 

B. G. 

Skupština opštine Sokolac

 Budžetom za 2005. godinu, kojeg je nedavno usvojila Skupština opštine Sokolac, planirano je da se povećaju sredstva za studentske kredite u odnosu na prošlu godinu. Iz opštinske kase za ove namjene biće isplaćeno 55 hiljada maraka, što je za deset hiljada maraka više nego lani. - Za kredite u ovoj školskoj godini konkurisala su 154 studenta. Na osnovu utvrdjenih kriterijuma, kredite je dobilo 106 studenata. Ove godine, po prvi put, dodijeljeno je i šest stipendija najboljim studentima, sa prosjekom ocjena 9 i više, kaže Krsto Petrić, viši stručni saaradnik za obrazovanje i sport u Skupštini opštine Sokolac. Medju studentima koji će dobijati kredite, čiji je mjesečni iznos 50 maraka, je 31 brucoš, 12 studenata je na završnoj godini, a 13 je apsolvenata. Treba istaći i podatak da ima 30 porodica sa po dva studenta koji dobijaju kredite, 15 ih je iz porodica poginulih boraca, a 6 iz porodica ratnih vojnih invalida. Preporuku za dodjelu kredita za 12 studenata, nadležnoj opštinskoj komisiji uputili su fakulteti, sportske organizacije i organizacija Crvenog krsta. 

B. G. 

Narodna biblioteka Sokolac

  Narodna biblioteka u Sokocu u prošloj godini povećala je broj knjiga za 640 novih naslova, od čega je 373 knjige dobila na poklon od svojih čitalaca. - Imamo oko 20 hiljada knjiga i, prema standardima koje je propisalo Ministarstvo za prosvjetu i kulturu, ispunjavamo uslove za finansiranje biblioteke iz republičkog budžeta. Medjutim, veoma su skromna naša sredstva za nabavku novih knjiga i povećavanje knjižnog fonda i zato su nam pokloni od naših čitalaca dobro došli. Naročito oskudijevamo stručnom literaturom, kaže Nenad Pržulj, direktor Narodne biblioteke u Sokocu. U toku je elektronska obrada knjižnog fonda, jer je u prošloj godini sokolačka biblioteka dobila kompjuter. Bibliotekari, zaposleni u ovoj ustanovi, položili su stručni ispit i sada rade na tom poslu. Od ukupno 300 čitalaca 80% su učenici i studenti. Zanimljiv je i podatak da je medju čitaocima znatno više žena. 

V. E.

Srdjan Bjelotić, slikar iz Sokoca

 Teško je baviti se slikarstvom u provinciji koja je daleko od kulturnih dešavanja, kaže Bjelotić, koji je, kao jedan od najboljih studenata, diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju 

Srdjan Bjelotić (prvi s lijeva) sa kolegama Srdjanom Ivanovićem i Vojislavom Kilibardom 

Slikar iz Sokoca Srdjan Bjelotić nedavno je u Sarajevu imao svoju drugu samostalnu izložbu. NJegove slike bile su izložene u Galeriji "Roman Petrović", a organizatori su bili Medjunarodni centar za mir i Udruženje likovnih umjetnika BiH. Ovu izuzetnu priliku da napravi novi korak u afirmaciji svog stvaralaštva, Bjelotić je dobro iskoristio, jer je, kako kaže, izložba privukla veliku pažnju ljubitelja likovne umjetnosti. - Izložio sam klasične pejsaže mrtve prirode, koristeći se tematikom kojom su se i drugi umjetnici koristili, a da pri tome zadržim svoj način vidjenja, stvorim svijet od oblika i boja i govorim sopstvenim likovnim jezikom, kaže Bjelotić. On je prije godinu dana diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, na odsjeku slikarstvo, u klasi profesora Milorada Ćorovića. Kao jedan od najboljih studenata ove akademije bio je učesnik Likovne kolonije "Horizonti 2003" u Herceg Novom, od 21. avgusta do 2. septembra 2003. godine. Ova kolonija, koja je okupila apsolvente sa likovnih akademija iz Srbije i Crne Gore, Republike Srpske i Italije, otvorila je Srdjanu Bjelotiću vrata za prvu samostalnu izložbu u Herceg Novom, od 23. februara do 3. marta 2004. godine. Bila je to ustvari nagrada Bjelotiću, kao jednom od najboljih učesnika Likovne kolonije "Horizonti 2003". Pohvale su stigle i od likovnih kritičara. 

- Srdjan Bjelotić je naslikao primišljanje tako svojstveno mladima - ja bih nešto da promijenim. Pokazao je to ničim ne štiteći ni sebe ni nas, napisala je Vitka Vujnović. Bjelotić kaže da je na akademiji imao sreću da se nadje u jednoj talentovanoj generaciji studenata, koji su stigli iz poznatih umjetničkih škola sa Cetinja, iz Niša i drugih mjesta. - Učio sam, kako od profesora, tako i od kolega studenata. Naravno, mnogo mi je pomogao profesor Ćorović, u čijoj sam klasi završio akademiju. Riječ je o umjetniku koji je bio u samom jugoslovenskom vrhu, posebno kada je riječ o crtežu. Mnogo sam naučio od njega, ističe Bjelotić. Imaju li mladi likovni umjetnici uzore, kao što je to slučaj sa, na primjer, sportistima? - U startu, svi imaju uzore, kaže Bjelotić. Ali, na kraju svako bi trebalo da pronadje sebe. Uzor je kao neka polazna tačka. Dešava se da neko cijelog života robuje uzoru, a drugi se od toga otrgnu i pronadj e svoju poetiku. Ja sam još na početku. Bitno je da sada moje slike sadrže ideje na kojima neprestano radim. O mom stilu prerano je govoriti. Nešto od toga već ima, ali nije "izbrušeno" do kraja. Najbliži mi je ekspresionizam, čiji je začetnik Van Gog. To su slike koje nastaju brzo, u jednom dahu, ali zato se za njih treba dobro pripremiti. 

Srdjan Bjelotić je, godinu dana nakon završetka akademije, suočen sa neizvjesnošću, jer posla nema. A neizvjesnost, kao što se zna, pothranjuje pesimizam. - Umjetnost može da živi samo u ekonomski razvijenim sredinama. U našim uslovima teško je baviti se slikarstvom. Nema tržišta, nema publike... Gotovo da je i nemoguće baviti se slikarstvom u jednoj provinciji, koja je daleko od kulturnih dešavanja. Prinudjeni smo da, ponekad, uradimo nešto i "po narudžbi". Teško je, ali ako je to jedini način da nešto zaradimo, mora se prihvatiti. Afirmisani umjetnici ne moraju da prave kompromise izmedju likovnog i komercijalnog, ali mi, mladi slikari, prisiljeni smo na to. Takve prilike nam se i ne pružaju često, pa bi ih bilo opasno odbijati, kaže Bjelotić. Mladi sokolački slikar, uprkos svemu, već razmišlja o novoj izložbi. Potrudiće se, kaže, da ona bude u Banjoj Luci. 

U Herceg Novom, sa groficom Sofijom Ćuk - Garfoni i Vojislavom Kilibardom  

B. Gajević

Sokolački srednjoškolac najbolje pisao o svojoj Republici

Učenik 4. razreda gimnazije Srednje škole Sokolac Željko Debelnogić osvojio je prvu nagradu na konkursu za literarne radove, koji je raspisalo Ministarstvo za prosvjetu i kulturu Republike Srpske, povodom dana Republike Srpske. NJegov rad pod nazivom "Moja Republiko" proglašen je najboljim. Konkurs je bio raspisan, kako za literarne, tako i za likovne radove, a učestvovali su učenici osnovnih i srednjih škola iz cijele Republike Srpske. Završna svečanost tim povodom održana je nedavno u Doboju. Ovo je, svakako, vrijedno priznanje sokolačkom učeniku, ali i njegovoj školi. Čast je biti prvi u konkurenciji tolikog broja dobrih radova. Prijatno sam iznenadjen, jer nisam očekivao ovu nagradu. Zanimljivo je da je druga i treća nagrada pripala srednjoškolcima sa Pala i iz Rogatice, što pokazuje da ovaj romanijski prostor ima posebno izražen patriotski osjećaj. Meni nije trebala neka posebna motivacija da bih napisao dobar literarni rad na ovu temu. Taj osjećaj je nešto što svako od nas ima u sebi, kaže Željko. Mladi Sokočanin je i ranije učestvovao na sličnim konkursima. Kao osnovac osvojio je treće mjesto na jednom regionalnom takmič enju u organizaciji Crvenog krsta. Radost zbog ovog posljednjeg priznanja posebno je, kako kaže, podijelio sa svojim profesorima Zoricom Elek i Suzanom Pržulj. Željko dosta čita, jer da nije tako teško bi se moglo očekivati da dobro piše. Voli istorijske romane. Pošto pohadja završni razred srednje škole, uveliko razmišlja o nastavku školovanja. Dvoumio sam se izmedju žurnalistike i informatike. Dileme više nema. Studiraću informatiku, kaže Željko i dodaje da mu je engleski jezik najdraži predmet. 

B. Gajević

Crveni biljeg na ruži procvaloj, ponosan barjak na zemlji nasušnoj, pa radja crnica, do juče jalova, godina ovih raspiruju se ognjišta i pale kandila, i pjesma slobodarska čuje se. U tvoje naručje sliva se toplina iz srca mog i tvog i ljubav ustreptala i puna čežnje za ljepšim sutra, koje sa praskozorjem dolazi, kaplje na sve strane. I biserje, razasuto po stazama, jutarnje, nalik onom zimskom, svjetluca kao i tvoje ime Republiko! Hoću da pokupim, napravim nisku i podarim svima koji se naučiše da vole istinu, mir, slobodu, tvoje ime, uranke... Koliko godina smo gazili u prazno, a koliko smo se vraćali sa punim pregrštima, nekad uvelih nadanja, danas ruža procvalih, majskih, pa miriše nam trag i, ti velika rascvjetala Ružo, sa crvenim žarom za pamćenje, mirišeš opojno! Nesebično širiš latice svoje da nam budu postelja za smiraj, za spokoj, za miran san. Toplo, majčinski privijaš na svoje grudi sve one koji odrastaju i ljubomorno čuvaš tajne zaljubljenih, odnosiš tugu u rijeku i bacaš da je ostavljeni ne prepoznaju, i čekaš, strpljivo čekaš, naše budjenje, moja Republiko! Imaš veliko ime, veliko kao istorija, veliko kao pamćenje i toplo kao majčina suza. Zoveš se Republika Srpska! Koliko u tebi ima ljubavi? Malih, velikih, nerodjenih, a začetih, porodjenih, a neodsanjanih, istinskih, pravnih koje ne sakri ni noć ni dan. Koliko u tebi ima onih koji istoriju tvoju znaju naizust i onih koji uče Vukovu ćirilicu? Reci, Republiko! Koliko odraslih, koliko ucvijeljenih... Ne, nemoj ih brojati. Prozivka je davno završena. Danas, i veliki, i mali , rodjeni i nerodjeni, zaljubljeni i ostavljeni, zaneseni i lutalice, znaju za slobodu, za Otadžbinu, za ognjište, za zemlju svoju nasušnu. Naučila si nas kako se odrasta dignute glave, pogleda smjela i prkosna, dostojanstveno i herojski. Ti si naša zvijezda vodilja. Kako bih volio da te dodirnem, da ti sjednem u krilo, u tvoje preveliko, toplo krilo u kome su se noćas sklupčali izgubljeni, uplakani, zalutali. A ti, rascvjetala Ružo, svijaš latice da im bude toplije, a budjenje milije. Tvoji uzdasi izviru iz srca tvog, što kuca jako, a nikog ne budi jer svima čuvaš miran san. Republiko, jedna i jedina, najdraža, tebi širimo ruke, hrlimo ti u susret, dok pjesma slobodarska čuje se! 

Željko Debelnogić

Nijedan dan bez zapisane misli 

 - Sve što blista, ružno je... Sve što je važno, na kratak ili dug rok, estetika je prirode. M. Vargas LJosa 

-Ne znam, ali znam jedino da će Bog za mene ostati Bog i kad ćuti. Vl. Jerotić 

- Satiru olako proglase i klevetničkom i neprijateljskom, ali pisac satiričar mora i na to biti spreman i računati s tim. B. Ćopić 

- LJubav nije tu da bi nas usrećila, već da bi nam pokazala kako možemo biti jaki u patnji i podnošenju. H. Hese 

- Nijedna vječnost nije dovoljno duga da obuhvati sav užas slave. Eneja 

- Onaj ko sebe otkriva, ne svijetli.

 - Onaj ko sebe slavi, neće dugo izdržati. Lao Ce 

- Dijete koje je pretrpjelo manje uvrede postaje čovjek s većim osjećanjem ličnog dostojanstva. Černiševski 

- Protivno se udružuje i iz raznih tokova postaje najljepša harmonija, i sve biva borbom Heraklit 

- Ko iskreno i strasno ljubi Istinu, Slobodu i Otadžbinu, slobodan je i neustrašiv kao Bog, a prezren i gladan kao pas. P. Kočić 

- Čovek koji nije hrabar ne može biti ni pošten, jer za poštenje su potrebne žrtve kakve kukavica ne može da podnese. J. Dučić

 - Iz svake nade koju gajimo po jedna zvezda nikne. V. Popa 

Priredio: M. Janković 

Aforizmi 

- Do pomirenja mora doći - pa makar i sa sudbinom. 

- Nekad: što više propusta - bolji put, a sad; što kraći put - više propusta. 

-Cilj našeg puta je da pronadjemo put do našeg cilja. 

- Civilizacija: tama - svjetlost; razum - bezumlje.

 - Teško neznalicama - jaka konkurencija. 

- Svi računaju, a niko ni o čemu ne vodi računa.

 - Najviše se raširiše oni sa uskim pogledima. 

- Kata - strofa; katastrofa. 

- Rupe u zakonu, za mnoge, postadoše javni prolazi. 

- Bio sam često tačka dnevnog reda, ali nikako da stave tačku na tu tačku. 

M. Janković